Ako izrađuješ svijeće, difuzore ili druge mirisne proizvode i povremeno ih prodaješ, vrlo je vjerojatno da si barem jednom pomislila:

„Ma to je samo hobi.“

Većina malih proizvođača upravo tako i krene – iz ljubavi, kreativnosti i potrebe da stvore nešto lijepo. Prodaja u početku dođe usput: nekoliko komada, poznati ljudi, poruke na Instagramu.

No postoji jedan trenutak koji se često dogodi tiho, gotovo neprimjetno:

– proizvod dobije cijenu
– dobije etiketu
– dođe do kupca kojeg osobno ne poznaješ

U tom trenutku, bez obzira na količinu ili namjeru, hobi prestaje biti samo hobi.
I tu u priču ulaze CLP i UFI.

CLP ne pita radiš li iz hobija

CLP uredba ne zanima:

• koliko proizvoda prodaješ

• živiš li od toga ili ne

• radiš li “usput”

CLP zanima samo jedno:
👉 stavljaš li kemijsku smjesu na tržište i kakva je ta smjesa

Svijeće, meltovi i difuzori regulatorno su kemijske smjese.
Onog trenutka kada ih prodaješ, ti postaješ odgovorna osoba za gotov proizvod.

To ne znači da je proizvod opasan.
Ali znači da mora biti procijenjen na pravi način i pravilno označen.

Mirisno ulje i gotov proizvod – gdje nastaje zabuna

Jedna od najčešćih pogrešaka kod malih proizvođača je pretpostavka da ih „pokriva dokumentacija dobavljača“.

Važno je jasno razdvojiti:

mirisno ulje ≠ svijeća ≠ difuzor

Mirisno ulje je samostalan proizvod.
Ima svoj SDS, IFRA certifikat, ponekad CLP klasifikaciju i UFI.
Za to je odgovoran dobavljač mirisnog ulja.

No čim mirisno ulje pomiješaš s voskom ili difuzorskom bazom, nastaje nova smjesa – tvoj gotov proizvod.

U regulatornom smislu:
👉 svaka formulacija je nova smjesa
👉 odgovornost prelazi na onoga tko proizvod stavlja na tržište

Što CLP zapravo gleda (bez birokracije)

CLP ne gleda estetiku, ručnu izradu ni dobru namjeru.
Gleda:

• sastav proizvoda

• način uporabe

• moguće rizike za korisnika

Ako je proizvod klasificiran kao opasan, tada dolazi do:

• CLP naljepnice

• a u određenim slučajevima i do UFI-ja

Ako nije – nema dodatnih oznaka.

Zato CLP nije nešto što se „radi unaprijed“, nego nešto što se razumno procjenjuje.

Gdje u cijeloj priči dolazi UFI

UFI (Jedinstveni identifikator formule) često izaziva najviše straha, iako je logika jednostavna.

UFI nije obavezan za svaki proizvod.

On dolazi u obzir samo ako je gotov proizvod klasificiran kao opasan za zdravlje ili fizikalna opasnost i time zahtijeva PCN prijavu.

Redoslijed je uvijek isti:

1. procjena i klasifikacija proizvoda

2. ako je potrebno – PCN

3. tek tada – UFI

UFI se:

• ne preuzima s mirisnog ulja

• ne radi „za svaki slučaj“

• uvijek veže uz točno određeni gotov proizvod

Zašto su difuzori posebna priča

Kod difuzora stvari vrlo često postaju jasnije nego kod svijeća.

U praksi:

• imaju veći udio mirisnog ulja

• češće se klasificiraju

• za njih je UFI u mnogim slučajevima obavezan

To ne znači da su „problematični“, nego da zahtijevaju veću pažnju i razumijevanje regulatorne logike.

Iz kojih se dokumenata zapravo polazi kod CLP procjene

CLP se ne računa iz jednog papira, ali se ni ne izmišlja.

Proizvođač gotovog proizvoda polazi iz tri ključna izvora:

1️⃣ SDS mirisnog ulja

Iz njega se uzimaju:

• klasifikacije

• H-izjave

• opasne tvari

SDS je polazna točka, ali ne i konačan odgovor.

2️⃣ IFRA certifikat

IFRA pokazuje:

• u kojim je koncentracijama miris siguran za određenu primjenu

Važno:

• IFRA ne zamjenjuje CLP

• ne odlučuje o naljepnici ni o UFI-ju

3️⃣ Tvoja formulacija

CLP se uvijek odnosi na:

• vrstu proizvoda (svijeća, difuzor)

• bazu

• točan postotak mirisa

Zato isti miris u svijeći i u difuzoru ne može imati isti regulatorni ishod.

A što je s deklaracijom u Hrvatskoj?

Gotov proizvod koji se stavlja na tržište u RH mora imati:

• deklaraciju na hrvatskom jeziku

• jasno navedenog odgovornog gospodarskog subjekta

• sve propisane elemente prema CLP-u, ako su primjenjivi

Dokumentacija sirovina nije deklaracija gotovog proizvoda.

Zašto dolazi do tolikih nesporazuma

Najčešće zato što:

• dobavljači korektno pokrivaju sirovine

• proizvođači pretpostave da je time pokriven i gotov proizvod

• odgovornost se nesvjesno prebaci na pogrešnu stranu

No zakon je po tom pitanju jasan:
👉 odgovornost uvijek ima onaj tko stavlja gotov proizvod na tržište

Za kraj – mirno i jasno

Ako izrađuješ i prodaješ svijeće, difuzore ili druge mirisne proizvode:

• ti si odgovorna za CLP procjenu gotovog proizvoda

• ti procjenjuješ postoji li UFI obveza

• ti osiguravaš ispravnu deklaraciju

To nije birokracija.
To je dio profesionalnog i sigurnog rada.

Kada razumiješ logiku,
CLP i UFI prestaju biti prijetnja
i postaju alat koji imaš pod kontrolom.